DOMOVI ZA STARE U DOBA KORONE

Autor: Danica Korać

imagesPrvi poznati slučaj zaraze korona virusom desio se u Americi, a nakon toga, virus je zahvatio više stotina domova za stare širom svijeta. Koliko je stanje alarmantno pokazuje zabrinutost i svakodnevna upozorenja svjetskih stručnjaka da bi države trebalo da obrate posebnu pažnju na domove za stare i zaštitu njihovih stanara i zaposlenih.

Njemačka udruženja za zaštitu prava starih lica optužuju vlasti da se intenzivno brinu za situaciju u bolnicama, a da istovremeno ostavljaju na cjedilu posebno ugrožene pripadnike starije populacije koji se nalaze u domovima za stare.

Takođe, ova udruženja apeluju na nadležne organe Njemačke da se usvoji strategija zaštite ustanova za boravak starih lica koja će, između ostalog, podrazumijevati obezbjeđivanje dovoljnog broja testova za korisnike. Vlada Njemačke, tim povodom, usvojila je set mjera kojim je predviđena finansijska pomoć domovima, preuzimanje troškova koji se odnose na opremu i dezinfekciju, kao i bonuse na zarade zaposlenih u tom sektoru.

Korona virus zahvatio je veliki broj domova za stare širom svijeta, a najkritičnija situacija je u Njemačkoj, gdje je virus ,,ušao” u preko 300 domova, zatim u Španiji, Italiji, a nijesu pošteđene ni zemlje okruženja, Srbija i Hrvatska.

Crna Gora, vođena iskustvima drugih država, na vrijeme je preduzela sve važne mjere u borbi protiv korona virusa, pa tako i u domovima za stare ,,Bijelo Polje”, ,,Grabovac” i ,,Pljevlja”. 

Prije pojave prvog slučaja zaraze korona virusom u Crnoj Gori, menadžment ove tri ustanove donio je odluku o zabrani posjeta, izlazaka i grupnih covid 19 1aktivnosti korisnika. 

Pored toga, obustavljen je prijem novih korisnika, zabranjen ulazak trećim licima, obezbijeđene su prostorije za izolaciju, pojačana je dezinfekcija unutrašnjosti, ali i dvorišta i niz drugih mjera koje se odnose na higijenu, nošenje zaštitne opreme i socijalnu distancu.

Može se reći da su domovi za stare u Crnoj Gori donijeli i dodatne mjere u odnosu na standardne, koje preporučuju svjetski stručnjaci, a odnose se samo na zabranu posjeta i izlazaka korisnika. 

Dom starih ,,Bijelo Polje” otišao je i korak dalje pa je donesena i odluka o izolaciji zaposlenih, koji rade neposredno sa korisnicima, u Domu. Na taj način mogućnost ulaska virusa u ustanovu svedena je na minimum što je stanarima naše ustanove ulilo dodatnu sigurnost.

,,Starenje ne znači izgubljenu mladost već nove prilike i snagu” moto je Doma starih ,,Bijelo Polje”, a korona virus dao nam je PRILIKU da pokažemo SNAGU naše ljubavi, požrtvovanosti i truda prema najstarijim članovima ovog društva. 

Starački dom nije bauk

Autor: Danica Korać


Kod našeg naroda uvreženo je mišljenje da porodice svoje starije članove šalju u staračke domove da bi ih ,,skinuli sa grbače“, tj. da bi ih se oslobodili i da je to ,,velika sramota”. Nesporno je da postoje takvi slučajevi ali oni su u manjini u odnosu na one koji stare šalju u domove zbog njihove dobrobiti.


Način života prepun turbulencija i radnih obaveza, tzv. ,,brzi život“, koji nam je nametnuo 21. vijek, ne dozvoljava nam da na odgovarajući način brinemo o svojim roditeljima, bakama i dekama ali nas ne sprečava da im priuštimo lijepu i dostojanstvenu starost. To, nažalost, vrlo često ne možemo sami pa smo prinuđeni da brigu o njima prepustimo specijalizovanim licima u domovima za stare.


Bolesti koje starost donosi sa sobom (demencija, moždani i srčani udari, slaba pokretljivost, itd.) zahtijevaju stalnu medicinsku pomoć, kao i redovno uzimanje ljekova. Najveća prednost staračkih domova je upravo to, danonoćna medicinska njega koju jedna prosječna porodica ne može da pruži.


Takođe, sve više starijih lica želi ostatak života da provede sa svojom generacijom i domove posmatraju kao hotele gdje za svoj novac dobijaju kvalitetan život koji podrazumijeva brigu o zdravlju, ishrani, higijeni, prostoru, itd. Mnogobrojne aktivnosti u domovima (rekreacija, vježbe, društvene igre, putovanja, čitanje, razgovori…) pomažu im da poboljšaju svoje psihofizičko stanje.


Znajući da uvijek mogu da posjete porodicu ili da prime posjetu iste, starijima ne pada toliko teško odvojenost. Mnogo više bi osjećali usamljenost da žive sami ili u porodicama koje ne obraćaju pažnju na njih.


Iako sve više raste zainteresovanost starijih za boravkom u domovima, u Crnoj Gori još uvijek postoje predrasude ,,šta će narod da kaže“. Međutim, domovi više nijesu kao što su nekad bili i danas je život u njima mnogo kvalitetniji te je stoga nužno podići svijest građana o potrebi da se ,,jesen života“ provede na najbolji mogući način uz ogromnu brigu i pažnju.